Don't you remember?
Sjećam se prošle godine, u isto vrijeme, isto sam se osjećala. To je bio najgori period mog života. Ti si otišao, otišao i zaboravio na mene i sve naše trenutke. Sjećam se svakog dana koji je tako sporo prolazio, kao godina, tmuran i taman, siv, crn. Dosadan i bolan. Sjećam se kako mi je svaki…
Somewhere far away…
Sve mi se gadi. Ovaj grad. Mrzi ga. Ljudi koji su puni mržnje i ljubomore, gledaju te kao najgoreg kriminalca. Mrzim sve, ovu državu! Jednog dana ću pobjeći odavde. Ne želim ovdje da ostanem. Ovdje nema budućnosti, ovdje su čudni ljudi kao ja, nisu normalni. A zašto sam čudna? Zato što ne volim mjesto i…
Life is war, and you have to be worrior.
Posrćem, padam, ustajem…Teškom mukom nastavljam dalje, ali idem naprijed…Sve sam željnija i sve više i više se penjem. Nazirem sve širi horizont. Svaka je borba – pobjeda.
Ne postojim na ovom svetu kako bih živio u skladu sa tvojim očekivanjima, niti si ti tu kako bi živio po mojim očekivanjima
Svi smo mi krojači svoje sudbine. Sve je do naših odluka koja će nas voditi kroz život. Volja. Pozitivna osobina koja je rijetkost, kod ljudi. San. Svi ga imamo, al’ drugo je san, drugo je stvarnost. Ako nešto želiš, ako imaš neki san, cilj, probudi se, prestani da sanjaš! Zgrabi to za čim čezneš. Ostvari…
Stuck between love and hate.
Nada, eto šta mi je ostalo. Jebena nada. Nadam se nečemu što nikad neće biti. Šta mi je? Nikad se nisam osjećala ovako slomljeno, patetično, zbunjenom. Čežnja. Čežnja da će jednog dana da me zagrli, i izvine se za sve propuštene momente. Čeznem za njegovim usnama, rukama, dodirima. Umrla bih za samo jedno ,,volim te”….
Who needs sleeping?
Ne želim da spavam, jednostavno ne želim. Mrzim dan. Tjera me da gledam ljude koje ne podnosim, da ih slušam. Što mi treba to? Noć mi je jedini prijatelj. Jedino sam tad sama, van svih. Ja volim da budem sama, u svom miru. Kad si sam, možeš da razmišljaš o svemu. Niko ti ne smeta….
Ne pitaj me noćas ništa, pusti me da ćutim, ja noćas trebam mir!
Tačno volim ovako dok svi spavaju, da budem budna. Sama u svojoj sobi. Da dočekam zoru sa otvorenim prozorom, dok mi lagani vjetrić miluje lice. Samo se tad osjećam živom, nekako ne znam ni kako da opišem. Niko ne razumije kako kako se tada osjećam. Osjećam da sam van svačega, bitnog i nebitnog, osjećam se…
,,prijatelji,,
Još jedna neprospavana noć, al’ baš me briga. Tako jako želim da odem negdje gdje je sve mirno, eto samo da šutim i posmatram. Negdje kraj nekog potoka ili rijeke, i da gledam i prisjećam se tih momenata sa tobom. Znaš, obožavala sam tvoj miris, i još ga osjetim, nekad kad lagani vjetar mi pirne…